Na ovdašnjoj muzičkoj sceni nema mnogo kantautora koji se mogu pohvaliti velikom i stabilnom karijerom bez skandala, uvijek odlično posjećenim koncertima u čitavom regionu, pjesmama koje nemaju rok trajanja, spotovima koji izgledaju kao filmovi... Kad se svemu tome priključi miran porodični život i harmonični odnos pun poštovanja prema saradnicima, jasno je zašto Crna Gora ima mnogo razloga da se ponosi Sergejom Ćetkovićem.
Gotovo polovinu života je pod svjetlima reflektora, a slava ga nije promijenila, što bi se kod nas reklo, ni za jotu. Kritičari kažu - nenametljiv, a kvalitetan. Fanovi – nezamjenjiv, i uvijek i svuda dobrodošao. Potvrdu ovih teza Ćetković će imati prilike iznova da dokaže na zakazanim koncertima u Beogradu, Novom Sadu i Zagrebu od sredine oktobra.
Tokom promotivne turneje šestog studijskog albuma već ste nastupali u Zagrebu, a beogradska publika čeka Vas već dvije godine na novom koncertnom druženju. Zašto ste odabrali baš Centar „Sava“ po 12. put, a ne „Arenu“ u kojoj ste takođe nastupali?
- Ove godine će biti deset godina od mojih prvih koncerata u Beogradu, a kao da je bilo juče i sad mogu čuti huk publike i svoje otkucaje srca čekajući da izađem na scenu – kaže Sergej za „Dan“. - Mnogi me pitaju zašto ne „Arena” i ovaj put. Jednostavno, uželio sam se atmosfere u Centru Sava, u kome sam do sada boravio 11 puta. Centar „Sava“ je jedan od najljepših koncertnih prostora u Evropi i ima posebnu priču, posebnu magiju i iz njega nosim mnogo lijepih uspomena. Nakon zakazanog koncerta za 14. oktobar, zbog velikog interesovanja objavili smo još jedan koncert za 15.oktobar. Radujem se, jedva čekam! Uvijek se trudim da publici priuštim kompletan doživljaj, od scenografije do dobre svirke. Veoma mi je bitno da svaki koncert ima početak, sredinu i kraj, da muzikom držim pažnju publike puna dva sata. Imam dobar razlog za novo druženje: nove pjesme, kao i novi singl i spot koji polako ali sigurno osvaja simpatije moje publike.
Kad će beogradska publika imati prilike da Vas sluša na otvorenom prostoru, s obzirom na to da ste već dokazali da ste prerasli sale i hale, i da biste komotno mogli da napunite neki beogradski stadion ili „livadu“ koja je bila izazov za velike svjetske i domaće zvijezde?
- Stadion Tašmajdan je kultno mjesto i divan prostor za koncert. Pošto će Centar „Sava“ iduće godine biti zatvoren zbog renoviranja, možda ću u avgustu ili septembru 2017. pjevati na Tašu. Koncerti na otvorenom imaju svoju čar, to sam mnogo puta do sada osjetio, posebno u Podgorici na stadionu malih sportova.
Kojom pjesmom ćete otvoriti tri najavljena koncerta i ko će Vam biti gosti?
- Vjerovatno će to biti pjesma „Moj svijet“, ima lijepu poruku. Biće prilike i da se predstavi neko iz publike, kao što smo to činili i do sada. Želja mi je da svaki koncert bude drugačiji, da bude poseban.
Kako izgledaju Vaše pripreme pred turneju? Imate li poseban režim života u danima pred nastupe i neke male rituale pred izlazak na scenu?
- Kako imam sve manje vremena, trudim se da vodim računa o sebi, pa bar tri-četiri puta nedjeljno odlazim u teretanu. Nemam nekih specijalnih rituala. Malo upjevavanja i čaša dobrog vina pred izlazak na scenu je sasvim dovoljno.
Svojevremeno ste govorili da ne vidite sebe kao nekoga ko ocjenjuje tuđe pjevanje i ko bi mogao da bude član žirija nekog muzičkog takmičenja. Od ove sezone ipak ćete ocjenjivati najmlađe takmičare u „Pinkovim Zvjezdicama“. Zbog čega je došlo do preokreta i da li ćete biti strogi?
-Neću da budem strog, biću pravičan i objektivan. Trudiću se da djeci dam neke korisne i dobre savjete, a ne da im držim predavanja iz muzičkog i iz solfeđa, jer oni tamo dođu s namjerom da se svih pet stolica podigne i samo ih to interesuje. Moj plan je da svima onima koji zaslužuju i koji bi, po mom mišljenju, trebalo da nastave da se bave muzikom, kažem da postoje muzičke škole i da bi obavezno trebalo da idu na tu stranu. Grehota je da talenat ne bude nadograđen, jer znamo da pet odsto uspjeha čini talenat, a 95 odsto rad. Kad je riječ o žiriju, mislim da smo dobar tim. Trudiću se da se u emisiji dobro zabavim, da omogućim djeci da im bude što ugodnije na sceni i da odatle ponesu lijepo iskustvo.
Šta biste poručili roditeljima čija se djeca pojavljuju u muzičkim takmičenjima?
-Podržite djecu u njihovim željama i usmjeravajte ih na pravi put. Razumite njihovu tremu i ne grdite ih ako ne ostvare plasman koji ste možda očekivali. Svaki nastup ima svoju dozu treme, ipak su to djeca. Ni meni, poslije toliko godina i toliko nastupa, nije svejedno da rasterećeno izađem pred publiku.
Promotivni spot za „Pinkove Zvjezdice“ podijelio je spektatorijum. Dok jedni tvrde da ste sa ostalim članovima žirija uradili sjajnu najavu u porodilištu, drugi (uglavnom na Twitteru) spočitavaju da je riječ o kopiji BBC-ijevog spota i da je nedopustivo zloupotrebljavati djecu, „gurajući“ ih u komercijalu dok još nisu „potrošili“ djetinjstvo. Čini se da je hejtovanje postalo životni stil većine ljudi na balkanskim prostorima. Kakva je Vaša poruka onima koji u svemu vide samo lošu stranu?
-Umjesto da bude koristan, internet je postao mjesto za zloupotrebe. Neki nemaju petlju da kažu u lice ono što misle, pa koriste društvene mreže ne bi li iskalili svoj bijes i svoje nezadovoljstvo i konstantno „pljuvali“ po drugima. Najlakše je „pljuvati“, nekad bi se trebalo pogledati u ogledalo i reći: „E, ja ništa nisam napravio od svog života, a mogao sam.“ Potpuno je u redu dati dobar komentar, poslati neku jasnu i snažnu poruku, ali „pljuvati“ po nacionalnoj i vjerskoj osnovi, čega previše ima, jako je ružno. Iskreno, ja sam prije nekoliko godina prestao da čitam komentare, jer sam uvijek nailazio na neke koji su loši i ružni. Ljudi nisu svjesni kolika je težina riječi. Kada bi svako bio svjestan kolika je snaga riječi, vodili bismo više računa kako ćemo je izgovoriti i kojim tonom. Lijepa riječ je nalik najljepšoj magiji.
Nedavno ste sa fanovima snimili spot za pjesmu „Reci da“. Da li znate podatak – koliko je prosidbi „palo“ na Vašim koncertima?
-Prosidbi je bilo mnogo, i prije nego što sam snimio ovu pjesmu. Srećan sam što radim posao koji volim i što na ovaj način mogu da učestvujem u stvaranju trenutaka koje će mnogi ljudi pamtiti do kraja života kao najljepše. Spot za pjesmu „Reci da“ nastao je od kadrova sa aktuelne turneje; pojavljuju se snimci iz Pančeva, Kraljeva i iz Niša, gdje su takođe „pale“ dvije prosidbe.
Da pomognemo onim „jačim polovinama“ koje žele da zaprose svoje djevojke na Vašim koncertima – kome i kada bi trebalo da se jave i zamole za dozvolu da tako nešto romantično urade?
- Najbolje preko Fejsbuk stranice. Moji saradnici i ja volimo da pomognemo da taj trenutak izgleda što ljepše.
Poznati ste po tome da u poslu ništa ne prepuštate slučaju i da sve što uradite mora da bude mjerilo kvaliteta. Kad snimate album ne štedite na najboljim muzičarima, kad radite spot on će ili biti vrhunski ili ga nećete snimati... Koliko Vam je takav pristup poslu donio, a koliko Vas je koštao? I kajete li se zbog nečega?
- Život ima i uspone i padove, i nikada sa sigurnošću ne možemo da kažemo da je neko kome posvetimo vrijeme dobar ili da je loš. Trudim se, pogotovo sada kada imam 40 godina i kada se preispitujem o onome što sam uradio i razmišljam o onome što me čeka, da svoje vrijeme ne trošim na ljude koji ga ne zaslužuju. Sada drugačije posmatram neke stvari i shvatam da svako od nas može da promijeni neke navike, ali sebe i svoj „kroj“ teško. Ni zbog čega se ne kajem, svaka škola nas nečemu nauči.
Rodni grad je u većini slučaja nemilosrdan i nepravedan prema onima koji su uspjeli. Vaši Podgoričani su očito izuzetak. Kako Vam je pošlo za rukom da i dalje, uprkos velikoj popularnosti, ostanete omiljeni u rodnom gradu i da se Podgoričani ponose Vašim uspjesima?
-Ja sam jedan od rijetkih koji je napravio uspjeh prvo u svom gradu, pa sam onda krenuo dalje, ne zarad ambicije i dokazivanja već zato što je muzika ta koja vas vuče na drugu stranu, morate da pratite njen put. To je i bio razlog mog preseljenja u Beograd. Kad bih bio svjestan svog uspjeha i gledao sebe očima drugih, možda bih sebi dao krila koja ne želim da imam. Ali, vjerovatno je to stvar karaktera i kućnog vaspitanja. Ne valja sebe dići izviše drugih, ni pogorditi se. Zato se iznenadim kad neki školski drugovi iz Podgorice počnu da mi skoro pa persiraju. To mi jako smeta. Nemojte, ljudi, ostao sam onaj isti, stari Sergej koji se raduje što vas vidi!
Snežana Moldovan
Foto: Kristina Ćetković
Majčine suze
Da li će na beogradskom koncertu biti prisutni Vaši roditelji i braća Srđan i Igor?
-Roditelji će sigurno doći, a braća su bila na koncertu u „Areni“.
Hoće li ovo biti prvi put da Vaša majka prisustvuje koncertu i da li imate veću tremu kada znate da je ona u sali?
-Već je dolazila na moje koncerte. Nemam veću tremu kad je majka u sali, ali znajući nju koliko je emotivna i kako obavezno pusti suzu, trudim se da to ne vidim...
Iduće godine turneja po Crnoj Gori
U Zagrebu ćete nastupati u „Lisinskom“, u Novom Sadu u Srpskom narodnom pozorištu. Kad i gdje će publika u Makedoniji imati prilike da Vas sluša?
-Odavno nisam bio u Makedoniji. Posljednji put sam nastupio u Univerzalnoj dvorani koja je trenutno zatvorena zbog renoviranja. Vjerovatno ću krajem godine imati koncert u nekom manjem, intimnijem prostoru. Plan je da moju muziku „vodim“ u mjesta gdje ona najbolje zvuči, gdje može da pokaže i svoju formu i svoju dimenziju.
A kada ćete se družiti sa publikom u Crnoj Gori?
-Ove godine smo imali koncert na Trgu u Podgorici, a u planu je da iduće godine radim veliku turneju po Crnoj Gori.